13.03.2009.

Puno obaveza, malo vremena, pih...

Malo sam zapustila blog al evo me.
Kad već visim po Face-u onda mogu i tu napisati par slovca...

Stalno nešto u zadnje vrijeme pišem. Hrpa skripti, referata, testova baš nas dave i gnjave. Jedino što mi odgovara su slobodni sati u srednjoj, zbilja nema ničeg boljeg <3

Uhvatila me i peludna alergija, to je strašno!!!
Po cjele dane samo kišem i šmrcam, izlazim samo ako moram van. Noć mi je prijatelj, kad se sve smiri :D
Jedva čekam da prođe ovo proljeće koje TEK dolazi...ajme...
A ljeto, ah...
Tako me nostalgija uhvati. Mislim da nema osobe kojoj ljeto ne paše u potpunosti...
Mora barem malo, barem 0.01% Ha ha ha ha

Serem, da prostite

S Njim je sve OK sada...
Imali smo neke razmirice proteklih dana ali valjda je to normalno nakon toliko vremena.
Tada činiš stvari za koje si mislio da ti nikad ponos ne bi dopustio.
Ipak mislim da ako nekog voliš i taj netko voli tebe isto toliko, vrijedi se boriti i ponekad se barem potruditi shvatit...
ALI nikad, baš nikad nemojte dopustiti da se sami borite za mrvice s nečijeg stola, u svakoj ljubavi i svakoj vezi treba sačuvati barem zrnce zdravog razuma i jednom nogom stajati čvrsto na zemlji!

Filozofiram, znam :)
Zanesem se i sama ponekad ali eto trudim se koliko toliko sagledat neke stvari onako kakve jesu, bez maski...
Puno, puno, puno vremena treba da se osoba upozna i da joj se predaš.
Želim živjeti u ovom trenu sada a sutra...ono je i tako nepredvidivo, ali dopušta ti riječ, daje ti malo prostora da ga odrediš...

Baš sam otišla daleko ha ha ha
Bit će dosta za danas...idem na kupanje pa na kavu kad pelud ode na spavanje :D

Pusa!



...Nemirna...

16:35 - Komentiraj ( 7 ) Print - On/Off

Kao prvo hvala na čestitkama :)

Rođendan je proslavljen u ženskom društvu ali uz jednog dečka, mog rođu. Mogu reć da sam se baš super zabavila jer je frendica spavala kod mene pa kad smo išle kući oko 3 h morale smo izuti štikle i ići bose jer su nas noge ubijale ha ha ha
...ne znam kad sam se toliko ismijala xD

Jedino mi je On falio ali došao je odmah za par dana !
Vodila sam ga na pizzu...
Naravno ;)
Sve u svemu vrlo, vrlo zadovoljna...

Da!
Imam novost, on mi je obećao da će se odsad potruditi da ne odlazi raditi tako daleko ili bar kad ode da će biti max. 2 tjedna!
Uuuuuu, the best poklon za ovaj rođendan...

Nešto me navodi na razmišljanja u posljednje vrijeme. Kako se bliži fax naravno razmišljam o tome gdje i kako ću živjeti...
Dom ili stan...
Pričala sam s Njim, predložio mi je da idemo skupa na stan jer on može raditi u tom gradu za stalno...bez putovanja kao dosad...
Pitao me želim li to, da ide samnom...
Hm...želim to, stvarno želim ali me malo strah...
Mnogi će možda shvatit da ga ne volim ili barem ne dovoljno ali to nije istina. Voljela bi s njim živjeti više nego išta!
Ali što ako se jedan dan okrenem iza sebe i vidim da ništa nisam prošla, da sam se vezala prerano...ma ne znam...
Ne znam kako to objasniti, izreći...

U isto vrijeme to želim i sigurna sam a onda odmah u drugom trenu se pokolebam.
Možda je ipak još rano da mislim o tome, takva sam da ne volim misliti previše unaprijed...mladi smo a veze mogu puknut preko noći...
Zbunjena sam do kraja...
Evo sad je počela ova pjesma na radiju:




...sad osjetim koliko je "to" čvrsto. Moglo bi trajati, stvarno bi!
Dali je razlog moje nesigurnosti koja me nekad uhvati, razlika u godinama (5 god.) ili nešto drugo...
Jesam li još premlada?
Hoću li se pokajati?
Jeli to ispravno?
Jesam sigurna da sam upoznala čovjeka s kojim želim taj korak?
Ako me ikad iznevjeri hoću li govorit da je "moja propuštena mladost"?

...a u isti tren!
Hoće li mi biti žao ako ga "ispustim"?
Hoću moći opet voljeti toliko?
Hoće li mi itko biti najbolji prijatelj i dečko kao on?
Jeli mi važniji On ili ludovanje u drugom gradu?
On, On mi je važniji...

Falio bi mi, ne znam kako bi opisala ali odkad smo skupa kao da gledam "kroz" ostale dečke. Vidim ih ali mi se ne zadržavaju u glavi...
I da odlučim ne mogu ga prevarit. Jednostavno NE MOGU!!!
Ne znam jeli itko ikad osjetio tu blokadu. Da ne može, da nitko drugi ne može to pokvarit...
Bili zajednički život bio pametan potez...
Što da onda shvatim da nismo jedno za drugo...ma ne znam...
Ne znam šta pričam uopće...

Ali samo jedno znam i u to sam sigurna!
Volim ga najviše i zauvjek će ostati u meni ako mi i nije sudbina
jer da sam tražila boljeg dečka ne bi ga našla...
Zauvjek...


...Nemirna...





Ne sviđa mi se današnji dan, ne, ne!
Imala sam puno planova a večer ću provesti kod kuće. Sve je bilo dobro do 3. sata u školi a onda sam osjetila onu podmuklu tupu bol u trbuhu, poznatu svim curama!
Da, dobila sam. Mislim nije da se žalim, dobro je to :D
Ali me boli cjeli dan za poluditi, popijem tabletu i prestane samo na sat, dva :(

Planovi za večeras...
Nisam vam nikad rekla kad mi je rođendan, on je sutra. Dakle na 14.veljače, Valentinovo <3
Koliko godina, hm, hm pa recimo ovako. Manje od 20 a više od 16 :)))
Točna brojka nije bitna, ipak sam ja anonimac...


Ja i frendice, točnije jedan dio frendica smo imale u planu feštu večeras a s drugim djelom sutra navečer.
Ali očito ću morati to sutra sve, malo na jednu stranu malo na drugu :D
Bit će to zanimljiva subota...
Plus to što mi je najdraži bratić DJ u omiljnom bircu, awww <3

Večeras ću rođendan dočekat s njim na MSN-u tako da se ne žalim nimalo.
Opet Valentinovo s frendovima ha ha ha. I prošlo mi je ispalo tako da je on NARAVNO bio odsutan, na poslu.
Tako da neću biti deprimirana puno, been there done that...
A i ne moram žuriti s poklonom.
Poklon???
Šta da mu kupim???
Nisam baš tip za sva ta srca i sve te "Love you" porukice...omg...
Javite mi koju ideju, bit će mi lakše, hvala :D

Samo toliko da vam se javim, boli me za poludit :(
Ni cigaretu ne mogu dovršit, nemam volje...idem popiti tabletu i u krpe!
Sretno vam Valentinovo, provedite ga s osobom koju volite :*

Ostavljam zagrljaj i pusu!



...Nemirna...





Uh, naporno popodne, krepano jutro, večer puna štrebanja...
Zbilja, današnji dan me je tako izmorio.
Možda i ne bi bilo tako strašno da mi se bar ne spava ovako, zaspala oko 2 sata jer je moja mama imala pričati "važne" događaje koji nisu mogli čekat jutro, tako da je sjedila na mom krevetu i držala me budnom dok nije završila... omg...
Ponekad imam osjećaj da sam ja nju rodila :)))
...no ipak, volim to što imam roditelja-prijatelja :P

Njega još nema, ponovno ga čekam po mjesec dana.
Bila bi najsretnija da si nađe normalan posao u našem gradu, ovaj njegov tempo me umara. Posao je takav da nikad ne zna u koju će državu puknuti idući put (teško za moje živce)!
Izdržala sam 2 i pol tjedna, još 10 dana a onda želim da nadoknadi sve to s kamatama :D





Ne znam za ostale al ja se zaželim čvrstog zagrljaja, zajedničkog smijeha, izlazaka, priča, doživljaja...nije to isto kao čuti se preko moba ili neta :/
Svi koji su nekad bili u dugoj vezi razumiju taj osjećaj.
Čudno je to, kad nestane one lude zaljubljenosti ostane nešto drugo. Način na koji ga gledaš kao partnera i najboljeg prijatelja. Postane ti najdaža osoba za kavu, izlazak, tračanje, smijanje, plakanje...
...navika???
...jel mi postaje navika???

Ako je to istina, onda hoću da mi On bude navika koja NIKAD neće proći, koja će ostati tu i kad sve drugo postane manje važno, kad se ljudi u životu izmjenjaju i dođu novi, hoću da On ostane, da to želim!

Volim to što su On i moja mama u dobrim odnosima. Nakon početnih trzavica...
Oni su mi najdraži...
S njima bi mogla sve i svašta, u njima vidim najiskrenije prijatelje! One koji te vole i vjeruju u tebe pa čak i onda kad ne radiš nešto po njihovoj volji...
Malo je takvih osoba danas...toliko me ljudi povrijedilo do sada da sam naučila cjeniti što imam ali i prihvaćati sebe...

Znate sve one lažne prijatelje, široka (na oko) složna "društva", dečke muljatore i folirante, prijateljice koje su tu dok ne dođe netko važniji ili dok si im potreban, osobe koje kažu : "javim ti hoću moć jer....." a znaju odmah da neće moći, dečke koji varaju i gledaju ti u oči, veze koje se nastavljaju iako si rekao : "ovaj put je stvarno gotovo"....itd, itd,itd...
...to su neki djelovi koje sam prošla dosad :/
Ostalo nemam volje ponavljat, to je daleko, to je bilo, prošlost!

Post je krenuo bezveze, nisam imala cilj u pisanju.
Nisam htjela izvuć nikakvu pouku, čista naklapanja, možda nađete nešto što vam zatreba ili se učini vrijednim...
A ako ne, napišite : "javim ti hoću li moći ponovno dođi na tvoj blog jer..." Ha ha ha ha :D


Ljubim vas, do idućeg tipkanja :*


...Nemirna...